datum objavljivanja: 04/09/2019
Celijakija je doživotni poremećaj nepodnošenja glutena kod genetski predisponiranih osoba.
Prema podacima svetskih istraživanja od celijakije boluje 1-2% stanovništva.
Ne postoji tipična klinička slika celijakije, što značajno otežava njeno prepoznavanje.
Svaki dijagnostikovan slučaj je praćen sa narednih osam koji prođu nedijagnostikovano.
Prema podacima svetskih istraživanja od celijakije boluje 1-2% stanovništva.
Ne postoji tipična klinička slika celijakije, što značajno otežava njeno prepoznavanje.
Svaki dijagnostikovan slučaj je praćen sa narednih osam koji prođu nedijagnostikovano.

Celijakija (celijačna bolest, gluten-senzitivna enteropatija) je nasledna imunološki
posredovana bolest uzrokovana netolerancijom na gluten, protein koji se nalazi u žitaricama:
pšenici, raži, ječmu i u manjoj koncentraciji u ovsu. Unošenje glutena kod genetski
predisponiranih osoba uzrokuje zapaljenske promene sluznice tankog creva, usled čega dolazi do
njenog oštećenja. Najveće oštećenje crevne sluznice nastaje u području dvanaestopalačnog creva
(duodenuma), jer je tu izloženost glutenu najveća. Intezivna zapaljenska (inflamatorna) reakcija
dovodi do oštećenja sluzokože tankog creva ne samo u strukturnom, već i funkcionalnom smislu:
smanjuje se lučenje hormona i apsorpcija nutrijenata (malapsorpcija), što za posledicu ima
podhranjenost (malnutriciju).
Celijakija spada u autoimuna oboljenja, jer je u osnovi ove bolesti autoimuni poremećaj u kojem stvorena autoantitela ne oštećuju samo sluzokožu tankog creva već i brojne druge organe i organske sisteme. Prema podacima svetskih istraživanja od celijakije boluje 1-2% stanovništva, tako da se celijakija svrstava među najčešće bolesti organa za varenje dece i odraslih. Kao i u slučaju ostalih autoimunih oboljenja, celijačna bolest je učestalija kod žena nego muškaraca (2:1). Iako se ranije smatralo da je celijakija retka bolest najčešće dečijeg uzrasta, danas se pouzdano zna da se celijačna bolest može manifestovati u bilo kom životnom dobu, ali najčešće kod male dece i u razdoblju od 30. do 40. godine života. Oko 20% dijagnoza celijakije se postavi kod osoba starijih od 60 godina.
Celijakija spada u autoimuna oboljenja, jer je u osnovi ove bolesti autoimuni poremećaj u kojem stvorena autoantitela ne oštećuju samo sluzokožu tankog creva već i brojne druge organe i organske sisteme. Prema podacima svetskih istraživanja od celijakije boluje 1-2% stanovništva, tako da se celijakija svrstava među najčešće bolesti organa za varenje dece i odraslih. Kao i u slučaju ostalih autoimunih oboljenja, celijačna bolest je učestalija kod žena nego muškaraca (2:1). Iako se ranije smatralo da je celijakija retka bolest najčešće dečijeg uzrasta, danas se pouzdano zna da se celijačna bolest može manifestovati u bilo kom životnom dobu, ali najčešće kod male dece i u razdoblju od 30. do 40. godine života. Oko 20% dijagnoza celijakije se postavi kod osoba starijih od 60 godina.
Autoimuna oboljenja se definišu kao hronična stanja inicirana gubitkom imunološke
tolerancije organizma na sopstvene strukture (autotolerancije), usled čega autoantitela i
autoreaktivni T limfociti napadaju vlastita tkiva i organe izazivajući njihovo oštećenje. Mogu
nastati kao primarna oboljenja ili sekundarno u toku ili posle nekih bolesti: najčešće posle
virusnih i bakterijskih infekcija, u toku malignih oboljenja, imunodeficijentnih stanja.
U glutenom izazvane autoimune bolesti spadaju: celijakija, herpetiformni dermatitis i glutenska ataksija. Celijakija se često javlja udruženo sa drugim autoimunim oboljenjima (šećerna bolest (diabetes mellitus) tip I, autoimuna oboljenja štitne žlezde). Istovremena pojava dve i više autoimunih bolesti kod jedne osobe označava se kao sindrom preklapanja.
U glutenom izazvane autoimune bolesti spadaju: celijakija, herpetiformni dermatitis i glutenska ataksija. Celijakija se često javlja udruženo sa drugim autoimunim oboljenjima (šećerna bolest (diabetes mellitus) tip I, autoimuna oboljenja štitne žlezde). Istovremena pojava dve i više autoimunih bolesti kod jedne osobe označava se kao sindrom preklapanja.

Celijakiju nije lako prepoznati jer je atipična bolest.
U nekim slučajevima klinička slika može biti jasna i
prepoznatljiva, ali vrlo često može biti i bez ikakvih
simptoma (tiha ili prikrivena). Simptomi često mogu
biti čak suprotni od očekivanih. Kod dece bolest se
primarno ispoljava kao hronični poremećaj učestalih,
retkih stolica i odsustva telesnog napredovanja, dok
kod odraslih osoba simptomi mogu biti toliko
različiti da ispitivanja idu u sasvim drugom pravcu u
čemu prođe i nekoliko godina do postavljanja tačne dijagnoze. Kod odraslih osoba često izostaju
klasični simptomi koji bi ukazivali na povezanost sa digestivnim sistemom, ponekad su prisutne
samo tegobe koje potiču od nutritivnog deficita. Razlikuju se sledeći oblici celijakije: jasna
(prepoznatljiva), atipična, asimptomatska (tiha, potencijalna, latentna) i refraktorna.
Najčešći klinički znaci i simptomi celijakije su:
* Proliv (dijareja) i/ili zatvor (opstipacija), nadutost, abdominalni bolovi, mučnina, povraćanje
* Slabost, hroničan umor
* Smanjenje telesne mase, kod dece slabije napredovanje (nizak rast)
* Glavobolje, dezorjentisanost, depresija, psihijatrijski poremećaji
* Oštećenje zubne gleđi, upala i ulceracije sluznice usne duplje (stomatitis aphtosa)
* Kožni osip (dermatitis herpetiformis)
* Podložnost infekcijama
* Krvarenja, otoci (edemi)
* Bolesti mišića, kostiju, zglobova
* Neregularnost menstrualnih ciklusa, spontani pobačaji, smanjena plodnost kod oba pola
* Intestinalni limfom i gastrointestinalni malignomi
* Proliv (dijareja) i/ili zatvor (opstipacija), nadutost, abdominalni bolovi, mučnina, povraćanje
* Slabost, hroničan umor
* Smanjenje telesne mase, kod dece slabije napredovanje (nizak rast)
* Glavobolje, dezorjentisanost, depresija, psihijatrijski poremećaji
* Oštećenje zubne gleđi, upala i ulceracije sluznice usne duplje (stomatitis aphtosa)
* Kožni osip (dermatitis herpetiformis)
* Podložnost infekcijama
* Krvarenja, otoci (edemi)
* Bolesti mišića, kostiju, zglobova
* Neregularnost menstrualnih ciklusa, spontani pobačaji, smanjena plodnost kod oba pola
* Intestinalni limfom i gastrointestinalni malignomi
Iako je celijakija hronična doživotna bolest, ona može imati odličnu prognozu ako se na
vreme dijagnostikuje i započne sa lečenjem primenom sveobuhvatne bezglutenske ishrane. U
bezglutenskoj dijeti dozvoljene su sve namirnice koje ne sadrže gluten (meso, riba, jaja, pečurke,
mleko i mlečni proizvodi (ako ne postoji istovremeno i intolerancija na laktozu), sve vrste voća i
povrća, a od žitarica: pirinač, kukuruz, proso, heljda, soja). Poseban oprez je neophodan zbog
široke primene glutena u različitim medicinskim, kozmetičkim sredstvima i industrijskim
prerađevinama. Doslednim sprovođenjem bezglutenskog dijetetskog režima ishrane dolazi do
oporavka sluznice tankog creva, normalne apsorpcije hranljivih materija čime se značajno
poboljšava opšte zdravstveno stanje i smanjuje rizik za nastanak komplikacija bolesti.

Pored pozitivne porodične anamneze, dijagnoza celijakije je suspektna u slučaju kliničkih
poremećaja i/ili odstupanja laboratorijskih nalaza koji upućuju na malapsorpciju. Celijakija je
vrlo verovatna kod bolesnika sa anemijom koji ne reaguju na primenu preparata gvožđa.
Tipičan laboratorijski nalaz koji ukazuje na celijakiju:
Opšta inflamatorna reakcija: ↑ faktori inflamacije (CRP, fibrinogen, sedimentacija eritrocita)